петак, 24. јул 2015.

METALLICA - RIDE THE LIGHTNING (1984)

Šta reći o ovom kultu od albuma?Mnogo toga,a opet,nije baš sve ni najsjajnije.Recimo,krenimo od poćetka,njihova prića o odlasku u u Dansku,romantizirano kako to samo ameri znaju napraviti,kao imali 20 dolara,i spavali po studiju,ovo ono,a šta ste jeli pili,vlastit izmet i pišaću?Nemoj se lažemo,razmaženkima ko Larsu i Kirku,roditelji sigurno nisu mogli da ne pošalju neku dodatnu kintu,i gomile hrane.Pogotov Larsov ćale,bijo teniser,pa još iz Danske.Znaći,nemojj mi serete o tim romantićnim forama.Nismo imali da jedemo i pijemo,spavali na podu,valjali se u sopstvenim govnima,samo da snimimo album.

Druga strana medalje o romantiziranoj prići...Da!Ostalo nam je 20 dolaara,i spavali smo na podu studija,jer smo se lešili svaku noć,i zato neke pesme zvuće ko prehlađeni da su ih snimali ili mamurni.Pak,pređimo na album.

Album je za ono vreme,tu 1984,bijo prepostavljam vrhunac u thrashiranju,i zaista, ''Fight Fire with Fire'',koja kreće laganim akustikama,koje oslikavaju se vojske držu na uzbrdici i spremaju da se da se zatrće u kotlinu gde ih ćeka neprijatelj, i ubrzo se pretapa u kanonanadu divljeg galopa u najboljem thrash maniru.Slićan recept će Metallica da upotrebi na albumu ''...And Justice...'', sa pesmom ''Blackened'', samo što nije isto nego na slićnu foru.

''Ride the Lightning''-moja najomiljenija stvar,razbija,pesma ima taj umobalaćki rif,koji bukvalno razara sve ispred sebe,a opet zvući tako teško,tako masivno.Možda i prva melodic thrash pesma ikad.

''Trapped Under the Ice''-uh,mnooooogooo dobro,znaći,ujedno i najbrža i najbrutalnija pesma na albuma,sva esencija nasilja koju album nosi je u ovoj pesmi.rokaj dok me rokaš,moto je pesme.Odlićno!Preodlićno!

''Escape''-Pesma koju ćlanovi Metallice nevole,jer su bili ''naterani'' da je snime kao singl,koji bi ik probijo u mejstrim vode.Al to je puklo.Ipak,iako omrznuta od strane benda,meni je ova pesma ekstra.Jes da je pokušaj neke komercijale,al ima neki mraćan ton koji baš razbija sa rifom.Možda sdruge strane,pesma nije preterano energićna,ali nosi vas ritam i njen riff.

''Creeping Death''-Šta reći,najveća himna benda ikad,i verovatno najomiljenija pesma svih metalaca na kugli zemaljskoj,jer se uvek zdušno peva.Genijalna pesma.Naaća za sva vremena,i ujedno stvar koja je ovaj album naćinila brejktruoom.

''For Whom the Bell Tolls''- dovoljno je ćuti onaj otvarajući segment na bassu pa da se ćovek odmak naježi.Iako ostatak pesme nije tako upećatljiv kao njen poćetak,mada na momente jes,al ne i u celosti.I ova pesma se uz ''Creeping Death'' stalno svira, na svakom koncertu.

''Fade To Black'' i ''Call Of the Ktulu''-Uvek su mi bile nekako nezanimljive,i zaista,bilo nekad,bilo sad,i uvek.Po meni,ove dve stvari,koliko god ''Fade to Black'' da prže na koncertima,inaće,to je balada ko nije znao,su albumski filleri.Kraj priće.

Ocena: 8,5/10 

Нема коментара:

Постави коментар